Jdi na obsah Jdi na menu
 


Ruski ili tatarski jezik - David M. Kokizov (1911)

Nijedan od poznatih istorijskih izvora ne pruža dokaze da je turkijski jezik kojim (evropski) Karaiti danas govore njihov maternji jezik, kao što je ruski jezik slovenske populacije velikog dela Ruskog carstva, francuski jezik Francuza i japanski jezik Japanaca itd.

Naprotiv, istorija nam pruža dokaze (doduše samo posredne dokaze) da su u dalekoj prošlosti divlje horde Tatara pokorile naše miroljubive pretke i da je pod njihovom vladavinom naš maternji jezik - biblijski hebrejski zamenjen tatarskim jezikom na prisilan ili dobrovoljan način. 

Ta zamena nije imala kulturnu dobrobit po naš narod, već pre suprotno. Otežala je našim precima komunikaciju sa civilizovanim nacijama i usvajanje znanja koje su te nacije ostvarile u različitim poljima nauke i umetnosti. 
Vreme je da se postavi ozbiljno pitanje. 
Da li je vreme da se necivilizovani tatarski jezik zameni civilizovanim jezikom, takvim kao što je ruski jezik? 

Glavni razlozi zašto bi evropski Karaiti trebalo da zamene svoj tatarski jezik kulturnim i civilizovanim jezikom su sledeći: 

(Evropski) Karaiti su se više vekova služili tatarskim jezikom i tokom tog perioda nisu napisali nikakvo naučno delo ili bilo kakvo drugo delo kojim bi se mogli ponositi na tatarskom jeziku. 

Ne samo (evropski) Karaiti, već i ostali narodi koji koriste tatarski jezik nisu pisali knjige koje bi imale ikakvu vrednost. 
Čak i ako bi takva knjiga postojala među tatarskim narodima, (evropski) Karaiti ne bi mogli da upotrebljavaju ove knjige zato što ne znaju tatarsko pismo, i tokom vremena potrebnog da se ovo pismo nauči mogu naučiti korisniji i moderniji kulturni jezik. 

Dakle, među (evropskim) Karaitima tatarski jezik se još uvek uči od rane dobi. Učenje Božijeg Zakona i ostalih verskih tema na tatarskom jeziku ne donosi korist koja bi rezultovala učenjem dece kulturnim jezikom koji bi im omogućio da steknu prošireno znanje u različitim poljima nauke i umetnosti, koje je neposredno zapisano na tom jeziku ili prevedeno na taj jezik sa drugih kulturnih jezika. 

Ako bi ikada bilo koji (evropski) Karaita poželeo da sprovede sopstveno istraživanje na tatarskom jeziku ili hteo da piše književno delo na tom jeziku, bio bi prinuđen da izmišlja mnogo novih reči zato što tatarski jezik ima vrlo ograničen vokabular. 

Ne bi imalo smisla da naučnik ili pisac objavljuje svoja dela isključivo na tatarskom jeziku, koji razume samo vrlo ograničen broj (evropskih) Karaita, naročito kada su knjige objavljene na ruskom jeziku razumljive hiljadama čitalaca.  

Odgovor na pitanje kojim jezikom bi (evropski) Karaiti trebalo da zamene tatarski jezik ne bi trebalo da izazove nikakav problem, jer ovaj novi jezik mora biti jezik kulturne nacije u kojoj (evropske) karaitske zajednice stanuju.

To znači da bi Karaiti koji žive u Ruskom carstvu trebalo da uče ruski jezik, pa će predstavljati većinu Karaita. 

Postoje mnogo manje karaitske zajednice rasejane po zemljama koje su kulturno manje razvijene.  

Zamenjivanje tatarskog jezika ruskim jezikom, koje bi mogao preporučiti naš kongres Karaitima koji žive u Rusiji, sastojalo bi se iz sledećeg.

Svaka (evropska) karaitska porodica bi učila svoju decu da govore uglavnom ruski jezik. 
Cilj učenja bi trebalo da bude i učenje ostalih kulturnih jezika.

Božiji Zakon i ostali opšti predmeti bi trebalo da se predaju karaitskoj deci na ruskom jeziku. 
 
Sva zvanična komunikacija između (evropskih) Karaita i Karaitskog Duhovnog saveta, na primer između hahama i karaitskih zajednica, bi trebalo da se odvija isključivo na ruskom jeziku. 

Karaitski Duhovni savet bi trebalo da preduzme sve moguće korake kako bi obezbedio da svi naši udžbenici, molitvenici i ostale svete knjige budu objavljene na biblijskom hebrejskom sa uporednim tekstom na ruskom jeziku.   

Prevođenje molitvenika i svetih knjiga na ruski jezik bi trebalo da ima pozitivan uticaj na jačanje religioznosti (evropskih) Karaita a takođe i na odnose između članova karaitskih zajednica. 

Danas su mnoge naše kenase (sinagoge) prazne, čak i za vreme velikih praznika. 

To je poglavito usled velikog broja (evropskih) Karaita koji su vremenom zaboravili biblijski hebrejski, koji su učili u svojoj mladosti. Neki (evropski) Karaiti ga nikada nisu ni naučili i zato se osećaju posramljeno u prisustvu suvernika koji još uvek znaju kako da se mole.

David M. Kokizov

Izjava uredničkog saveta: Ova tema, koju je otvorio uvaženi autor ovog članka, naročito se tiče karaitskog života u krimskim gradovima gde se nastavlja predavanje midraša na tatarskom jeziku. Urednici se potpuno slažu sa željama cenjenog D. M. Kokizova, međutim, verujemo da je nepotrebna bilo kakva veštačka intervencija, zato što će tatarski jezik biti prirodno potisnut iz života Karaita.