Zhosenski narod je nastao nekoliko desetina hiljada godina. Sve što se zna o zhosenskoj kulturi i istoriji se zna iz njihovih priča. Te priče ne govore o tačnom vremenu nastajanja ovog naroda. Priče ovog naroda govore nam o periodu velikih poplava, metalnom dobu i otkriću metala, iz čega se može zaključiti da je Zhosenski narod spada u grupu jako starih naroda.
Zhoseni iako su nomadski narod, uvek su živeli u blizini svog pra staništa. Njihovo prastanište se nalazi ispod velikog brda,u regiji umerene klime i listopadnih šuma,sve do reke Batonushma. Ova regija je ispreplitana potocima, koji su bogati ribom. I reka je bogata ribom, tako da je prirodno da su se od najranijih dana ovaj narod hranio ribom.
Zhosenski narod je po svojoj prirodi ksenofoban. Tokom istorije ovog naroda nikad nije došlo do nikakvog mešanja sa drugim narodima. Uvek su živeli sami na ovom području. Većina naroda nije nikad ni znala za postojanje drugih naroda, koji su živeli iza velikog brda i koji su znali za postojanje Zhosena.
U mitologiji Zhosenskog naroda ne postoje bogovi. Zhoseni su verovali da im je Sunce otac, a Mesec majka. Slavili su život. Postoji veliki kult života i veselja. Odatle verovatno potiče zhosenska predanost muzici. Zhoseni su verovali da postoji praljuljaša, koja je odgovorna za stvaranje sveta i koju nosi orao u kljunu. Praljuljaška je identifikovana sa nebom. Nastanak sveta opisan je na vrlo ordinaran nacin.
,,Orao je leteo sa Ljuljaškom u kljunu. U toku leta orao je prevrnuo ljuljašku i ona je zaplakala. Njene suze su se prosule nebom i tako su nastale zvezde. Orao je hteo da pokupi ljuljaškine suze pa je počeo da jede zvezde. Jednu zvezdu nije mogao da svari, pa ju je izbacio i tako je nastala Zemlja i na njoj Zhosen. Kasnije su Mesec i Sunce se ljuljale na ljuljasci koju je orao nosio. Počele su da se kikoću. Ljuljaška se prevrnula, Mesec i Sunce su pali na zemlju,odbili se od nje i tako su se oni našli na Nebu.''